Геннадий малейчук: МАЛЕЙЧУК ГЕННАДИЙ ИВАНОВИЧ | МОСКОВСКИЙ ГЕШТАЛЬТ ИНСТИТУТ

установка „Ако-любав” уводи низ увета у постояню джетета. Ako poznajete te uvjete i prilagodite se njima, na neki način se možete prilagoditi okolini, čak stvoriti dobar društveni identitet i biti društveno uspješni. По какой стране? Cijena odricanja od sebe . «Imate pravo biti, ali da ste prihvaćeni i voljeni, morate se odreći sebe.

U takvoj situaciji formiraju se «ako-uvjeti» u djetetu «ako je identitet» , koji se često naziva lažni identitet или lažno jastvo. Za ljubav se dijete odreče i gradi lažni projekt vašeg ja , Pravi se ja, bez iskustva I-iskustva, ostaje prazan .

Sjetio sam se anegdote:

Obitelj s malim djetetom došla je u restoran, a konobar ih je prišao da preuzmu red. Мама я тата дали су свой красный, красный je stigao сделать djeteta.
«Желтый колу и гамбургер», reče dijete.
«Донеси му шпинат и сок», реклама моей майки.
Наконенесколько времени, konobar donosi red, a ispada da je za dijete koje je donio Colu i гамбургер.
«Мама!» Uzvikne dijete, «мисли да сам стваран!»

«Я промиеним себе, свою особенность, мою потребность, желе, тежнье за ​​любовь!» – для je tajni moto narcisoidnog djeteta.

Sjećam se svog prvog svjesnog sastanka prije dvadeset pet godina s opisanom fenomenom. Я, тада студентка Одсека за психологию, желно абсорбиру немного отворе психологии, кой се бави са своим наставником Галиной Абрамовой. Duboka, Talirani znanstvenik, Galina je lijepa i praktična psiholog, ali sam se dočka, često gledao njezin rad. Voljela je raditi s djecom, u odnosu na rad s odraslima bila je prilično radikalna postavka: „найболя терапия за одрале – дебели штап, кои морате да их туку на све, да туку сранье од нжихових глава!”.

Nakon što se na recepciji došao u obitelj – родители и двое джеце – джечак и девочица од шестьдесят до четырех лет. Sjećam se kako su lica naših učitelja u očima ove djece zamagljena emocijama. Я погуглил je doista bio dostojan pažnje. Djeca su bila poput lijepe lutke , samo sići iz prozora trgovine, ili iz filma o aristokracijama. Джечак у строгом черном одиелу с лептиром и седьним патентным кожным цепелама, девойком у раскошной хальини с рюшечками-бачвама и луковима на глави. Uz sve to naglašenu точность и элегантность, nešto u njima bilo je lažno, neprirodno. Neke minijaturne odrasle osobe su mala djeca obučena u odrasle.

Zahtjev je, koliko sam razumio, u sljedećem: dječak nije primljen u elitnu klasu, a parentelji se okrenuli neovisnom stručnjaku – profesoru psihologije – u nadi da će potvrditi genij svog djeteta. Nakon jednostavnih dijagnostičkih postupaka postalo je jasno da roditelji nisu slucajno odbijeni – dijete uopće nije pokazalo izvanredne sposobnosti i nije moglo ni odgovoriti na mnoga pitanja. Najljepše i zanimljive što sam vidio nakon što je dijete napustilo ured psihologa.»Tata, mama, učinio sam sve u redu, odgovorio sam na sva pitanja!» – точно на врата коя je najavio roditeljima da ga čekaju! Čini se da je ovo dijete bilo vrlo важно odgovaraju родительской слици, чак и по cijeni laži.

Zašto se to događa?

Из анксиозности родителя, иза коджих се налази страх од нихова не прихватанья себе. Strah od susreta s vlastitom nesavršenjem dovodi их да postavljaju structuriranje, naređivanje i kontrolu stvarnosti.

Сами родители нису били у джетинджству какви иесу. Као rezultat тога, родители не могу сам prihvatiti svijet, друге я же себе као što jesu. Они имеют тенденцию к идеализации – градити желэне сильке стванности – и због тога не живе у стварности svijeta, а други, то же самое.

Dijete je također dio svijeta. Дио njihovog izumljenog идеальног «попут svijeta». «Како би люди» строили о себе «као имущество» , Нарциссоидно организирэни свиет Чека свое нарциссоидно урене кланове.

Osim toga, moderni svijet također «čini zahtjev» za narcisoidne organizirane pojedince.

U svijetu u kojem Individualnost, osjećaji, strasti postaju Problematicni, postoji potreba za ludskim robotima.Živa osoba je nestandardna, teško je predvidjeti, slabo kontrolirana i stoga neugodna. Под ним се морате стально прилагодити, морате узэти у обзир особине неговог индивидуалног я.

Jedan od opisanih mehanizama za formiranje narcisoidne osobnosti je fenomen «narcisoidna expanzija» . Narcisoidno širenje – podrazumijeva da roditelji vide svoje dijete kao nastavak sebe, ali ne samoga sebe. Takvo dijete nije upitano – što šeli, što je on osjeća , ne slušaju ga, ne pokušavaju ga razumjeti. На том же дио родителя, privrženost njima.

Извана, такви родители могу изгледати врло брижливо. Pokušavaju stvoriti svoje dijete sve najbolje – od pelena i kolica do obrazovnih ustanova. Наравно, улажучи толико у свой наставак, родители очекую од нъега потпуну послушность и захвальность.

Али таква je ljubav funkcionalna i dijete u takvoj obitelji također je funkcija. Roditelji kroz dijete riješiti vlastite probleme identiteta , Kroz dijete roditelji pokušavaju dokazati svijetu svoju vlastitu važnost i sami se potvrditi. I onda ovo dijete mora biti nužno izvanredno pokazati sva njegova dostignuća – vidjeti, ovo je naše dijete!

Каково это očituje?

Unatoč vanjskom blagostanju, narcisi su duboko nesretni. Они от рождения не знают да таква любят и, у правила, не знают како любят. Pokušavaju zamijeniti ljubav s uspjesima i uspjesima. Pokušavaju zarađivati ​​ljubav napuštajuci sebe, zbog ljubavi. Али нижедна postignuća ne mogu zamijeniti ljubav i njihovo unutarnja praznina od toga samo pogoršalo.

Нарциссы активного сорта, социальный идентификатор (ако-идентитет). No, bez obzira koliko teško ruža, bez obzira na socijalni visina je stigao njegov identitet i dalje ostaje „ako-identiteta” – u to duboko živi definitivno nedolyublennosti dijete uporno i bezuspješno pokušava dobiti priznanje u nadi da će priznanje utažio glad u izradi i ljubav i će ga ispuniti .

Aktivno je dizajnirati svoje živote, s naglaskom na uspjeh, postignuće i piznanje. Нет, више се иде на свой начин живота, далье од нега. Narcis – Covjek oboren kompas , Ne može se usporediti s njegovim, jer nema pristup potrebama, osjećajima svoga istinskog jastva. Rezultat ove potrage za priznavanjem je nemogućnost radosti i ljubavi.

Живот особенный с uvjetovanim identitetom je lišen ljubavi i radosti. Samoljublje zamjenjuje divljenje i divljenje. А любав према другой я завис. Radost je moguća samo kad osoba dodijeli nešto, daje. To vrijedi i za ljubav. Narciso obično apsorbira sve.

Nakon što je postigao priznanje i uspjeh u životu, narciso se javlja golu … na ledenom vrhu, gdje nema mjesta za ljubav, radost ili intimnost.

Познать анегдота о овой теме:

Човек долази равнателя трговине, где есть купио божичне игра:
«Купио сам вам божичне играке, а све су се показание неисправлено.»
— Имаджу ли слабу боджу?
– Da, ne …
«Suviše lako se boriti?»
– Да, не …
– А што?
Не молим …0035 , Danas ne možemo izbjeći procjenu, ali Narciso je zasićen cijelim životom , Narcis vjeruje da trebate nešto učiniti, pojaviti se, očitati, a vi ćete biti primjećeni, cijenjeni, voljeni. Narciso željno vrti drugima kao u zrcalima, nadajući se svojim razmišljanjima da vide svoje značenje. Други као особа ние у психической свойства нарциса – постой само као объект за потребление нарциса. Треба други, все они важны. Narciso treba šarmirati Drugi kako bi zaradio njegovu divljenju.

Narciso se odnosi na Drugi i za sebe, kao funkciju. Nije iznanađujuće što se često ne osjeća živo, jer opaža sebe i othere, poput strojeva, mehanizama koji moraju biti u stanju pravilno upravljati. S njim я drima tretiran je kao s mehanizmima.

Narcissa se stidi da je sama, jer njegovo istinsko sebstvo nije bilo potrebno od bilo koga. Narciso se očajnički srami svog istinskog jastva, ali taj se sram nije shvatio. To je ponos koji ga sprečava da se srami svoje sramote.

Narciso je mehanizam koji dobro funkcionira na energiji divljenja i piznanja. Međutim, Budući da Je granična u svojoj strukturnoj artivanciji, ona je klona razdvajanju — polarizacija I. ako uspije privuć dovoljno pozornosti i divljenja, y veli -yle -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -ve -vezorj делай депрессию. Narciso je osobito osjetljiv na stanje amortizacije, što može dovesti do нарциссоидная травма .

Narcije su također vrlo sklone narcisoidnoj krizi odrasle dobi zbog činjenice da opća životna energija počinje padati i da već nema mogućnosti da bude tako visoko funkcionalna. Али у овом тренутку они су najsposobniji za terapiju.

terapija

Put osobe s uvjetovanim identitetom s njim je složen.

Na taj način postoji strah i sramota sebi. Sram je više dostupan osjećaj za narciso nego strah, iako je pažljivo skriven od sebe. Šteta narcisa je sramota da budete sami, da ne odgovarate zamišljenoj slici. Narciso se ne izdaje zbog toga tko je i stalno živi u strahu od izloženosti , Međutim, ovaj sram je maskiran na sve moguće načine, ponekad chak i besramnošću. Много dublje je strah. To je strah od odbijanja, strah od gubitka roditeljske ljubavi.

Терапевтический рад с нарциссоидно организованным клиентом, занимающимся оказанием технической помощи, его власть над особой.

Klijent-narcis će redovito pokušati nametnuti funkcionalni odnos na terapeuta. Важно je da terapeut ne podlegne terapiji za izravne poruke – želje klijenata Biti «Brži, Veći, Jaachi…» , Najteža stvar u arsisoidnoj terapiji je prevođenje iz instalacije «brže, viше, jače…» na instalaciju ležerne, pažljive o yojejea o yoje -seje -seje -seje -seje -seje -seje -seje -seje.

Narcisoja terapija – открытие способности преумножения на другом против энергии, осиме дивленья и признании койе му je доступно и познато, открытии вриедности искусства за нега.

Мега – задатак терапевта – преводити уобичаене функционально односе нарциса са собом и другима у непознатим людским односима.

Важно je da terapeut ostane živ, osjetljiv. Због тога, терапеут мора имати високу разину витальног идентитета. Onda postoji šansa «Заражите живой клиент» .

Terapeut vlastitim ponašanjem dokazuje klijentov dopuštenje da bude ono što jest – otheračiji: sumnjajuci, neugodno, sram, neizvjestan, znatiželjan. Sastanak u procesu terapije s različitim skustvima sebe, client postupno ispunjava prazno samouprave , se oslobađa lažnog identiteta, privajajući sebi pravo da bude ono što jest,

Teško je raditi u situaciji narcisoidno organiziranog kontakta – to zahtijeva mnogo napetosti.Terapist ovdje mora imati visoku razinu sobne stabilnosti i stalnog profesionalnog samopoštovanja.

„Dijete prepušta i gradi pravi projekt svog lažnog ja” – может je to dijete stoji da se opere?

Умьесто инсталиранжа «Ти е оно что йе и то йе добро», родители активно эмитируют инсталяцию: «Ти би требао бити тако и тако …» – речи хвала ти родитель!

Za takvo dijete je vrlo важно како би се слагала слику родителя … – Да, они могу бити поносни!

„Социальный идентификатор и способность да се друштвено успешно стъече по циену одустаяня од себе” – teza je sporno i vjerojatno štetno. Ako je „ja” – je dijete prije stjecanja kulture, koji je je malo Mowgli sa zbrojem instinktima, reflekse i set hormona baterije, a zatim im nalaz kulture, dobivanjem njihov društveni identitet je proces utjelovlenja, formiranje njegove osobnosti. Da, stjecanja čistoće ide kroz pranje, koja je, na neki način, kroz odbacivanje blata. А что йе твой избор?

«Диете се напушта прави и ствара лажан проект свога я.» Da, ali pravo dijete je bolesno dijete.I sada: dijete koje planira odrasti je lažan projekt svog ja? Zadatak да postane čovjek с normalnom profesijom у budućnosti, postajući muskarac, postajuci muž я otac, postati ono što će se njegova djeca ponositi, je pogrešan zadatak?

«Umjesto instalacije» Ti si ono što jest i to je dobro», учредители активной эмиссии instalaciju: «Morate biti tako …» — nadamo se da roditelji to čine upravo to. čini se da psiholozi trebaju podržati roditelje u ovom najvažnijem poslu.Ako djeca ne poznaju svoje odvovornosti, prvo roditelji i other bliski srodnici pate od toga, a nakon nekog vremena da je većlo Problem za drasnikočjete, ustinikočjete za odrasle dijete. Želite li da se vaša kći oženi s mladim muskarcem koji ne zna što bi trebao biti, tko ne planira preuzeti nikakve dužnosti?

Vidimo da gestalt terapija aktivno ne odobrava instalaciju na «dobrom dječaku / dobroj djevojci». Možda, uz neke vrlo uznemirene roditelje, takva instalacija može biti shvaćena,ali ako roditelji djeteta razumne da je instalacija „biti društveno biće, slušajte svoje roditelje, da se ponašaju još uvijek dobro i dobroje uča. Да?

Терапевт Гештальт nažalost kaže: «Vrlo je važno da takvo dijete odgovara parenteljskoy slici.» Dopustite mi sa sigurnošću формулировки супротно: драги родители, можете се ponositi ako vaše dijete želi biti poput vas!

Автор, утверждающий родителя: «По дететевы родители показывают свидетельство ту власть власти и самозалога и тада диете требуют увиек бити необично, да би све свои успехи – изглед, к е наше диете».. Tužno je da se autor sastaje samo s takvim krivim roditeljima. Okruženi smo othere, zaslužnim ludima i obrazovanju njihove djece, oni ne brinu o svojoj samozalaganje i budućnost svoje djece. Они полевка свою джеку. Важно je tko je i što će biti njihova djeca, da li su spremni za teškoće života, znaju oni biti odgovorni, ako imaju saznanja da budemo sretni, ako se moraju shvatiti da ne mogu živjeti samo limošlja za sebe, ali i ali i za sebe …

Vjerujemo da su čitatelji ovog članka samo takvi roditelji.

Я ми чем бити сретни ако наша джека нису само «не гори од других», век доставляем великих цильева мочи че свой живот учитинити изврсним и сяйним. Naša djeca moraju prijeći на нас и пустити их podići djecu koja će их nadići! Neka nam obiteljsko ime, obiteljska dinastija bude ponos za nas i vodič za one koji su s nama. Nemojte se bojati postaviti velike ciljeve, bojati se živjeti mali život!

Phantom čovjek: терапия нарцизма

Gennady Maleychuk
Psiholog, terapeut Gestalt

Nema više tužne izdaju u svijetu,
Više nego izdajica
Riječi iz pjesme

Dugo sam želio pisati o narcisoidnim klijentima, ali ja sam to odbacio. Sumnjam да ли je to vrijedilo. Moram li opet napisati ono što je toliko napisano? Mogu li reći nešto u ovom tijeku tekstova o narodima? Я не чудо.
Narcisoizam kao društveni fenomen postaje norma modernog svijeta. A ako Karen Horney govoriti o ljudskoj prvoj polovici 20. stoljeća, a ne samo kao „neurotične ličnosti našeg vremena” (ovo je naziv jedne od njezinih knjiga), nešto o suvremenom čovjeku u potpunosti moguće govoriti kao „narcisoidni ličnosti našeg vremena.”
Odluka da ga pisati nije bila posljedica racionalnog razmišljanja, i kao emocionalni impuls. Malo je vjerojatno da u mom tekstu sadrži ideje, otkrića na ovom polju, ali sigurno je moja vizija vezanih za ovaj fenomen, i moje iskustvo s ovom vrstom klijenata.

Коммуникация се с клиентом, слушаю нжихове животне цену, редовито се сусречем с нарциссоидно организованным односима детэта и родителя кои су проузрочили свою нарцисоидну организацию особую.
Болно je vidjeti kako roditelji, vođeni dobrim namjerama, osakaćuju svoju djecu. Nadam se da će nakon čitanja članka, barem jedan roditelj na trenutak razmišljati, bio dodatni motiv za njezino pisanje.

Садржай

• 1 Kako se formira?
• 2 Zašto se to događa?
• 3 Каково это očituje?
• 4 terapija

Kako se formira?

Počet ću с битом нарциссоидных проблем, ukorijenjenih u odnos Родитель-диете. Ovo je odnos u kojem pravo dijete – s njegovim osjećajima, željama, potrebama – ne.
Takvo dijete postoji samo u umu roditelja. Ovo nije stvarno dijete, to je fantom, određena zamišljena slika, što, prema roditeljima, treba biti njihovo dijete. Slika je mnogo pikladnija od živog djeteta, budući da treba uzeti u obzir potrebe potonje, trebaju se prilagoditi njima da bi ih mogli čitati i dešifrirati.
U slučaju fantomskog djeteta, sve je puno jednostavnije, samo trebate znati neke informacije, kao što bi trebalo biti. Kada je dijete malo, onda mora jesti u određeno vrijeme, mora toliko spavati, toliko teže.

Ovdje se odrasta i cijeli tok otherh znanja – obveze pada na njega – mora postati nešto, on mora voljeti, nešto želi, živjeti s tim, on mora.Trebao bi, trebao, beskonačno. U zboru snažnih родительских obveza, dijete nema sanse doći do «Ja sam ono što jesam».
Uvijek je pod snažnom projekcijom roditeljske slike.
«Imate pravo biti, ako se podudarate s mojom slikom» – к je roditeljska poruka djetetu. Я люблю potvrđuje ljubav. Потребитель за родительском любавлю у джетету je velika i nema sanse da ga dobije na otheri način, čim se napusti i pokuša biti ono što njegovi roditelji žele vidjeti.
Umjesto da instalirate «Ti si ono što jest i to je dobro», родитель активно эмитирующий инсталацию: «Morate biti tako-i-tako …»
Dijete stalno raste u situaciji «Ako …» «Volimo te ako …». И онда постой велики попись ако. «Прихватит чем вас ако будете оно šто желимо, бити оно сьто вас видимо, требате нам неке од наших цильева.» Ovdje se radi o evaluacijskom, neprihvatljivom samoidentitetu dječjeg okruženja.

Доставка «if-love» uvodi niz uvjeta u postojanju djeteta. Ako poznajete te uvjete i prilagodite se njima, na neki način se možete prilagoditi okolini, čak stvoriti dobar društveni identitet i biti društveno uspješni. Po kojoj cijeni? Cijena odricanja од себе.
«Imate pravo biti, ali da budete primljeni i voljeni, morate se odreći sebe». Поставляйе «if-identiteta» у односу према джетету, по маме Мишленю, може потакнути не само нарциссоидну формиру особую, его и супсидативну и депресивну.
У овой ситуации «ако-увети», диете развития «ако je identitet», koji se često naziva lažni identitet или lažno samouprave. Ради любви, dijete се odreći я гради lažan projekt svoga jastva. Стварно я, без искусства И-искустава, остае празно.
Sjetio sam se anegdote:
Obitelj s malim djetetom došla je u restoran, a konobar ih je prišao da preuzmu red. Мама я тата дали су свой красный, красный je stigao сделать djeteta. «Желтый колу и гамбургер», рецепт диета. «Donesi mu špinate i sok», реклама моей майки. Nakon nekog vremena, konobar donosi red, ispada da je za dijete koje je donio Colu i гамбургер. «Мама!» Uzvikne dijete, «мисли да сам стваран!»
«Я промиеним себе, свою особность, мою потребность, желе, тежнье за ​​любовь!» – to je tajni moto narcisoidnog djeteta.

Sjećam se svog prvog svjesnog sastanka prije dvadeset pet godina s opisanomphenomenom.I, тада студент Odsjeka za psihologiju, željno apsorbira bit otvore psihološku stvarnost, koja se bavi sa svojim mentorom Галина Абрамова.
Дубока, талантливый знаток, Галина je lijepa и практический психолог, али сам се точка, često gledao njezin rad. Voljela je raditi s djecom, u odnosu na rad s odraslima bila je prilično radikalna postavka: „найболя терапия за одрале – дебели штап, кои морате да их туку на све, да туку сранье од нжихових глава!”.
Nakon što se na recepciji došao u obitelj – родители и двое джеце – джечак и девочица од шестьдесят до четырех лет. Moja glava – voditeljica odjela – uzeo ih je u moj ured. Sjećam se kako su lica naših učitelja u očima ove djece zamagljena emocijama. Я погуглил je doista bio dostojan pažnje.
Djeca su bila poput lijepih manekenki, samo sišli s prozora trgovine, ili iz filma o aristokracijama. Джечак у строгом черном одиелу с лептиром и седим патентным кожным цеплема, девойком у раскошной хальини с рюшечками-бачвама и луковима на главе. Neke minijaturne odrasle osobe su mala djeca obučena u odrasle.
Zahtjev je, koliko sam razumio, u sljedećem: dječak nije primljen u elitnu klasu, a roditelji se okrenuli neovisnom stručnjaku – profesoru psihologije – u nadi da će potvrditi genij svog djeteta.

Након однозначных диягностических поступков по почте je jasno da roditelji nisu slucajno odbijeni – dijete uopće nije pokazalo izvanredne sposobnosti i nije moglo ni odgovoriti na mnoga pitanja. Najljepše i zanimljive što sam vidio nakon što je dijete napustilo ure psihologa.
«Тата, мама, учинио сам све у реду, одговорио сам на сва питание!» – точно на врата коя je najavio roditeljima da ga čekaju! Čini se da je za ovo dijete bilo vrlo važno uskladiti roditeljsku sliku, čak i po cijeni laži.

Zašto se to događa?

Из анксиозности родителя, иза коджих се налази страх од нихова не прихватанья себе. Strah od susreta s vlastitom nesavršenjem dovodi их да postavljaju structuriranje, naređivanje i kontrolu stvarnosti.
Сами родитель нису били у djetinjstvu kakvi jesu.Kao результат тога, родитель не могу сам prihvatiti svijet, друге я же себе као što jesu. Они имеют тенденцию к идеализации – градити желэне сильке стванности – и због тога не живе у стварности svijeta, а други, то же самое.
Dijete je također dio svijeta. Дио njihovog izumljenog идеальног «попут svijeta». «Како би люди» створили око себе «као богатство». Narcisoidno organizirani svijet čeka svoje narcisoidno uređene članove.
Osim toga, moderni svijet također «čini zahtjev» za narcisoidne organizirane pojedince.
U svijetu u kojem Individualnost, osjećaji, strasti postaju проблематичны, postoji potreba za ludskim robotima. Živa osoba je nestandardna, teško je predvidjeti, slabo kontrolirana i stoga neugodna. Под ним се морате стально прилагодити, морате узэти у обзир особине неговог индивидуалног я.
Jedan od opisanih mehanizama za formiranje narcisoidne osobnosti je fenomen «narcisoidne expanzije». Narcisoidna expanzija – podrazumijeva da roditelji vide svoje dijete kao nastavak sebe, ali ne i sebe. Takvo dijete nije upitano – što šeli, što osjeća, ne sluša ga, ne pokušavaj ga razumjeti. На том же дио родителя, privrženost njima.

Извана, такви родители могу изгледати врло брижливо. Pokušavaju stvoriti svoje dijete sve najbolje – od pelena i kolica do obrazovnih ustanova. Наравно, улажучи толико у свой наставак, родители очекую од нъега потпуну послушность и захвальность.
Али takva je ljubav funkcionalna i dijete u takvoj obitelji također je funkcija. Roditelji kroz dijete rješavaju svoje Probleme svojim vlastitim identitetom. Кроз диете родители покушаваю доказати свиету свою власть важность и сами се потврдити. I onda ovo dijete mora biti нужно изванредно показать sva njegova dostignuća – vidjeti, ovo je naše dijete!

Каково это očituje?

Unatoč vanjskom blagostanju, narcisi su duboko nesretni. Они от рождения не знают да таква любят и, у правила, не знают како любят. Pokušavaju zamijeniti ljubav s uspjesima i uspjesima. Pokušavaju zarađivati ​​ljubav napuštajuci sebe, zbog ljubavi. Нет, ниядна достигнуча не могу замиенити любав, а нжихова унутарня празнина сама се погоршава.
Нарциссы активный класс социального идентификатора (ако-идентификатор).Но, без обзора колико тешко ружа, без обзора на социальный вид, je stigao njegov identitet i dalje ostaje „ako-identiteta” – у дубоко живи дефинитивно недолюбленно бесполезно уповать priznanje u nadi da će priznanje utažio рад u izradi i ljubav i ispunit će ga.
Aktivno je dizajnirati svoje živote, s naglaskom na uspjeh, postignuće i priznanje. Нет, више се иде на свой начин живота, далье од нега. Narciso je muskarac с potisnutim kompasom. Ne može se usporediti s njegovim, jer nema pristup potrebama, osjećajima svoga istinskog jastva. Rezultat ove potrage za priznavanjem je nemogućnost radosti i ljubavi.
Живот особенный с uvjetovanim identitetom je lišen ljubavi i radosti. Samoljublje zamjenjuje divljenje i divljenje. А любав према другой я завис. Radost je moguća samo kad osoba dodijeli nešto, daje. To vrijedi i za ljubav. Narciso obično apsorbira sve.

Nakon što je postigao priznanje i uspjeh u životu, narciso se javlja golu … na ledenom vrhu, gdje nema mjesta za ljubav, radost ili intimnost.
Познать анэгдота о овой теме:
Čovjek dolazi ravnatelju trgovine, gdje je kupio božićne igračke:
«Купио сам вам божичне играчке, а све су се показале неисправне.»
– Имаджу ли слабу боджу?
– Da, ne …
«Suviše lako se boriti?»
– Da, ne …
– A što?
«Не молим …»
Narciso se ne može osloniti na sebe, on uvijek ostaje ovisan o mišljenju, procjeni Drugog, jer Drugi određuje kvalitetu vlastitog osjećaja, samosvijesti, samoprocjene. Danas se ne može izbjeći procjena, ali za narcisista cijeli svoj život je impregniran procjenom.

Narcis vjeruje da trebate nešto učiniti, pojaviti se, očitati, a vi ćete biti primjećeni, cijenjeni, voljeni. Narciso željno vrti otherima kao u zrcalima, nadajuci se svojim razmišljanjima da vide svoje značenje.
Други као особа ние у психичкой свойства нарцисса – постой само као объект за потребление нарцисса. Треба други, все они важны. Narciso treba šarmirati Drugi kako bi zaradio njegovu divljenju.
Narciso se odnosi na Drugi i za sebe, kao funkciju. Nije iznenađujuće što se često ne osjeća živo, jer opaža sebe i othere, poput strojeva, mehanizama koji moraju biti u stanju pravilno upravljati. S njim я drima tretiran je kao s mehanizmima.
Narcissa se stidi da je sama, jer njegovo istinsko sebstvo nije bilo potrebno od bilo koga. Narciso se očajnički srami svog istinskog jastva, ali taj se sram nije shvatio. To je ponos koji ga sprečava da se srami svoje sramote.
Narciso je mehanizam koji dobro funkcionira na energiji divljenja i priznanja. Međutim, budući da je granična u структурной organizaciji, ona je sklona razdvajanju – polarizacija Ya.
Ako uspije privući dovoljno pozornosti i divljenja, tada je na polu velicine. Ако се то не догоди, он може пасти у ступ очая све до депресии. Narciso je osobito osjetljiv na situaciju amortizacije, što može dovesti do narcisoidne traume.
Narcije su također vrlo sklone narcisoidnoj krizi odrasle dobi zbog činjenice da opća životna energija počinje padati i da već nema mogućnosti da bude tako visoko funkcionalna. Али у овом тренутку они су najsposobniji za terapiju.

terapija

Put osobe s uvjetovanim identitetom s njim je složen.
Na taj način postoji strah i sramota sebi. Sram je više dostupan osjećaj za narciso nego strah, iako je pažljivo skriven od sebe.Šteta narcisa je sramota da budete sami, da ne odgovarate zamišljenoj slici. Narciso se ne izdaje zbog toga tko je i uvijek živi u strahu od izloženosti.

Međutim, ovaj sram je maskiran na sve moguće načine, ponekad chak i besramnošću. Много dublje je strah. To je strah od odbijanja, strah od gubitka roditeljske ljubavi.
Терапевтический рад с нарциссоидно организованным клиентом, занимающимся оказанием технической помощи, его власть над особой.